{"id":1926,"date":"2022-09-11T18:44:14","date_gmt":"2022-09-11T18:44:14","guid":{"rendered":"https:\/\/azinovic.com\/mario\/?p=1926"},"modified":"2022-09-11T18:51:07","modified_gmt":"2022-09-11T18:51:07","slug":"clankonosci-insekti-paucnjaci-stonoge-rakovi","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/azinovic.com\/mario\/2022\/09\/11\/clankonosci-insekti-paucnjaci-stonoge-rakovi\/","title":{"rendered":"\u010clankono\u0161ci (insekti, pau\u010dnjaci, stonoge, rakovi)"},"content":{"rendered":"\n

Insekti <\/strong>su po brojnosti vrsta najve\u0107a skupina \u017eivotinja. Opisano je oko 1 000 000 vrsta od pretpostavljenog broja od oko 5 000 000 mogu\u0107ih vrsta. Ve\u0107ina ih dakle jo\u0161 nije otkrivena. Od ostalih \u010dlankono\u017eaca razlikujemo ih prema 3 para nogu. Razmno\u017eavaju se spolnim putem, postoje mu\u017ejaci i \u017eenke, dvospolci su rijetkost kod kukaca. Razvoj iz polegnutog jaja\u0161ca te\u010de kod jednih kroz 3 faze (nepotpuna pretvorba), kod drugih kroz 4 faze (potpuna pretvorba) i kod tre\u0107ih, \u0161to je rijetkost, postoji direktan prijelaz u odraslu formu iz jaja\u0161ca (\u0161e\u0107era\u0161i, skokunci).<\/p>\n\n\n\n

Jedni \u017eive osamljeni\u010dki, drugi u zajednicama. Jedni lete, drugi hodaju, pojedini i plivaju. Ako ne sve vrste onda ve\u0107ina vrsta ima nekakvo svoje mjesto i va\u017enu ulogu u prirodi. Daju nam med, svilu, suzbijaju \u0161tetnike, opra\u0161uju biljke, hrana su drugim vrstama, sudjeluju u razgradnji organskog materijala,\u2026no jedan relativno mali broj vrsta smatramo \u0161tetnicima. Napadaju tj. parazitiraju na biljkama , \u017eivotinjama i ljudima, nanose izravne \u0161tete i prenose bolesti. Op\u0107enito ipak valja re\u0107i da su korisni osim relativno malog broja \u0161tetnih vrsta.<\/p>\n\n\n\n

\u017dohari<\/h2>\n\n\n\n

\u017dohari<\/strong> (blatide iz latinskog ima zna\u010denje kukac koji ne voli svjetlo) su jedni od najstarijih i najuspje\u0161nijih \u017eivih bi\u0107a, jako su prilagodljivi, otporni, usni organ prilago\u0111en je za \u017evakanje i svejedi su, pojedine vrste \u017eive uz \u010dovjeka, one\u010di\u0161\u0107uju okoli\u0161, namirnice, prenose uzro\u010dnike zaraznih bolesti, tako\u0111er i alergene. Poznato je oko 3500 vrsta od kojih 15 mo\u017eemo prona\u0107i u srednjoj Europi.<\/p>\n\n\n\n

Naj\u010de\u0161\u0107e se borimo protiv 2 vrste \u017eohara: sme\u0111i \u017e.(Blatella germanica) i crni \u017eohar (Blatta orientalis).<\/p>\n\n\n\n

Blatella germanica<\/em><\/strong> jedan je od najrasprostranjenijih insekata, nastanjuje se unutar objekata osobito na mjestima gdje se proizvode i prera\u0111uju namirnice (proizvodno prera\u0111iva\u010dki pogoni, kuhinje, ugostiteljski objekti). Na otvorenom ih rijetko tj. u pravilu ne nalazimo zbog osjetljivosti na hladno\u0107u. Spada me\u0111u male \u017eohare, svejed je i \u201e\u010dista\u0107\u201c u oskudici hrane pojavljuje se kanibalizam, odlikuje se sna\u017enom reproduktivnom mo\u0107i  i po tome je me\u0111u \u017eoharima na prvom mjestu, tako\u0111er je po otpornosti na biocide na visokom i vjerojatno prvom mjestu me\u0111u insektima. Ovo ga svrstava negdje na drugo ili tre\u0107e mjesto me\u0111u insektima u smislu va\u017enosti i te\u0161ko\u0107e suzbijanja (visoka u\u010destalost pojavljivanja, visoka reproduktivna sposobnost, zna\u010dajna sposobnost stvaranja i prijenosa otpornosti na potomke prema biocidima\/otrovima te znatan zdravstveni rizik). Kako na svojoj povr\u0161ini  i unutar tijela nose brojne mikroorganizme (viruse, bakterije, gljivice, protozoe) i neke helminte predstavljaju visoki zdravstveni rizik budu\u0107i da u prostore u koje se naseljavaju navedene uzro\u010dnike zaraznih bolesti unose, odr\u017eavaju te putem izlu\u010devina prenose na povr\u0161ine po kojima se kre\u0107u (radne povr\u0161ine, ure\u0111aji, posu\u0111e, namirnice i dr.). Za brojne mikroorganizme je potvr\u0111eno da ih \u017eohari mogu prenositi  no koje \u0107e sve prenositi ovisiti \u0107e o mnogim zna\u010dajkama pojedinog objekta (bolni\u010dki sustavi su u tom smislu najrizi\u010dniji jer u takvim objektima zasigurno cirkulira ve\u0107i broj patogena no \u0161to ih cirkulira u primjerice jednom ku\u0107anstvu, no zasigurno postoje i razlike me\u0111u bolnicama). Ujedno me\u0111u svim kategorijama mikrooganizama \u0161to ih mogu prenositi u najve\u0107oj mjeri prenose enterobakterije (uzro\u010dnici u prvom redu infekcija probavnog sustava). Suzbijanje je ovih \u017eohara osobito va\u017eno i zakonska je obaveza djelovati preventivno za sve zdravstvene, ugostiteljske, hotelske, transportne, smje\u0161tajne (\u0111a\u010dki, umirovljeni\u010dki domovi), proizvodne, prera\u0111iva\u010dke i druge objekte koji su ujedno i subjekti u poslovanju s hranom. U stambenim objektima osim rizika od prijenosa zaraznih bolesti valja imati na umu i njihov alergeni potencijal (pojedine tjelesne komponente i izlu\u010devine su jaki alergeni).  <\/p>\n\n\n\n

Odrasli sme\u0111i \u017eohar je prosje\u010dne veli\u010dine cca 1,5 cm (do 2 cm), vitkog tijela, zakr\u017eljalih krila, prete\u017eno \u017euto sme\u0111e boje. Ooteka je zrnata tvorba u osnovi paketi\u0107 jaja\u0161aca kojeg \u017eenka nosi gotovo do pred po\u010detak polijeganja nimfi. Broj jaja\u0161aca u ooteci se kre\u0107e u rasponu od 18-50, prosje\u010dno je oko 32. Razvoj se odvija tzv. nepotpunom pretvorbom kroz 6-7 presvla\u010denja. Presvla\u010denje je rizi\u010dno i pre\u017eivljava oko 50% nimfi do odrasle spolno zrele forme. Razvoj od jaja\u0161ca do odrasle forme u optimalnim uvjetima traje od 50-60 dana (cca 2 mjeseca). Prosje\u010dno \u017eivi oko 9 mjeseci (do 1 god). Ooteku mo\u017ee formirati svakih 20-25 dana. \u0160ampion je reprodukcije me\u0111u \u017eoharima i teoretski od jedne \u017eenke na po\u010detku godine mo\u017eemo do\u0107i do broja od cca 35000 jedinki na kraju godine.<\/p>\n\n\n\n

Blatta orientalis<\/em><\/strong> svrstavamo ga u velike \u017eohare, \u017eenke su \u0161ireg tijela od mu\u017ejaka, prete\u017eno su sjajne crne boje, oko 3cm duljine, nalazimo ih izvan objekata u toplom i vla\u017enom, skrivene pod li\u0161\u0107em i sl. Svejedi su, ulaze u objekte, nalazimo ih u kanalizacijskim sustavima gdje pre\u017eivljavaju zimu (relativno toplo i vla\u017eno) odakle s dolaskom prolje\u0107a kre\u0107e migracija prema objektima. Tijekom prolje\u0107a i ljeta \u010desto je mogu\u0107e vidjeti masovne migracije i pri tome \u017eoharima prekrivene fasade zgrada u no\u0107nim satima. Kao i sme\u0111i \u017eohar predstavljaju zdravstveni rizik u smislu alergija i prijenosa zaraznih bolesti. Nisu toliko reproduktivno sposobni kao sme\u0111i \u017eohar, manje je jaja\u0161aca u ooteci, razvoj do spolne zrelosti traje dulje, \u017eive ne\u0161to du\u017ee od sme\u0111eg \u017eohara do 1,5 god. Prosje\u010dna du\u017eina odraslog oko 3 cm, u ooteci 16-18 jaja\u0161aca, razvojni period od jaja\u0161ca do odrasle spolno zrele forme 6-12 mjeseci \u00a0uz 7 presvla\u010denja. \u017denka za \u017eivota polo\u017ei prosje\u010dno 8\u00a0 ooteka. Od jedne \u017eenke na kraju godine cca 200 jedinki. Vidimo ogromnu razliku u reproduktivnoj sposobnosti izme\u0111u ove dvije vrste \u017eohara. No svejedno njihova brojnost na nekom podru\u010dju mo\u017ee biti velika ukoliko ih se redovito ne suzbija. \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0<\/p>\n\n\n\n

Mravi<\/h2>\n\n\n\n

Opisano je oko 15000 vrsta mrava, socijalni su kukci koji \u017eive u organiziranim zajednicama. Pojedine vrste tvore milijunske zajednice. U osnovi su vrlo korisne \u017eivotinje, popravljaju kvalitetu tla, suzbijaju mnoge \u0161tetnike u vrtu, no mogu stvarati i probleme. Hrane\u0107i se biljnim sokovima o\u0161te\u0107uju biljke, plodove, sjemenke i ukoliko ih ima previ\u0161e \u0161tete mogu biti zna\u010dajne pa nastupa potreba za njihovim suzbijanjem. Na svom putu u potrazi za pogodnim stani\u0161tima prodiru i u na\u0161 \u017eivotni prostor te nam postaju sustanari. U na\u0161im objektima \u0107e se gnijezditi, prona\u0107i te pojesti i zagaditi na\u0161u hranu, a isto tako \u0107e zagaditi i sve ostale povr\u0161ine kojima se kre\u0107u. Od osobitog je zna\u010daja pojava mrava u zdravstvenim ustanovama budu\u0107i\u00a0 da kao mehani\u010dki prenositelji uzro\u010dnika zaraznih bolesti mogu prenositi i multi rezistentne sojeve bakterija \u0161to je dokazano istra\u017eivanjima.<\/p>\n\n\n\n

Buhe<\/h2>\n\n\n\n

Buhe <\/strong>zanimaju nas 3 vrste (pse\u0107a, ma\u010dja, ljudska) od opisanih cca 2000 vrsta. Odrasli kukci su veli\u010dine 1,5-3 mm, sme\u0111e do crne boje, popre\u010dno spljo\u0161tenog i \u010dvrstog tijela, nemaju krila, odlikuju ih sna\u017eno razvijene stra\u017enje noge za skakanje i rilo za bodenje odnosno hranjenje. Najbolji je skaka\u010d u \u017eivotinjskom svijetu. Hrane se krvlju toplokrvnih kralje\u017enjaka i parazitiraju na mnogim \u017eivotinjama (psi, ma\u010dke, glodavci, ze\u010devi, perad, ovce, koze,\u2026ljudi). Razvijaju se potpunom preobrazbom: jaja\u0161ce 2 dana, larva 1-2 tjedna, kukuljica 1-2 tjedna. Jaja\u0161ca i larve su vrlo sitni manji od 1 mm i te\u0161ko uo\u010dljivi, dok su kukuljice ne\u0161to ve\u0107e oko 4 mm. U nepovoljnim uvjetima faza kukuljice se mo\u017ee produ\u017eiti do 1 godine. Ovo valja imati na umu prilikom procjene uspje\u0161nosti suzbijanja. Nikako se ne smije zanemariti njihova mogu\u0107nost u smislu prijenosa zaraznih bolesti na ljude i \u017eivotinje (kuga, rikecioze, tularemija, pojedini helminti,\u2026).<\/p>\n\n\n\n

Stjenice<\/h2>\n\n\n\n

U prirodi postoji oko 2000 vrsta i gotovo sve su biljne koje se hrane biljnim sokovima (npr. smrdljivi martin) dok su malobrojnije one vrste koje se hrane krvlju. Me\u0111u ovim potonjim je i tzv ku\u0107na stjenica koja nas najvi\u0161e zanima. Posjeduje rilo kojim probada ko\u017eu i si\u0161e krv. Hrani se isklju\u010divo krvlju. Postoje jo\u0161 neke vrste i varijacije koje parazitiraju na drugim vrstama (\u0161i\u0161mi\u0161i, ptice,\u2026) i ponekad na ljudima, no najvi\u0161e nas zanima ku\u0107na stjenica koja je prilago\u0111ena na ljudsku krv. U nedostatku primarnog doma\u0107ina hraniti \u0107e se na ku\u0107nim ljubimcima, glodavcima, pticama, gmazovima. Prijenos izme\u0111u objekata se odvija pasivno tj. predmetima, dok unutar objekta aktivno iz prostorije u prostoriju, iz stana u stan. Hrane\u0107i se krvlju mogu primiti mikroorganizme, no prijenos na drugu osobu nije do sada nedvojbeno utvr\u0111en. Op\u0107enito se smatra da nisu rizi\u010dni u smislu prijenosa zaraznih bolesti. Prilikom uboda organizam reagira razli\u010ditim intenzitetom od izostanka reakcije, preko lokalnih upalnih reakcija, do sistemske alergijske reakcije \u2013 anafilaksije. Prije svega su dakle zna\u010dajni kao molestanti. Prema nekima od 30 do 50 % populacije se smatra neosjetljivima na ubode \u0161to predstavlja veliki problem jer izostane rana reakcija tj postupci suzbijanja kasne. U po\u010detku infestacije, kada je populacija broj\u010dano mala, smje\u0161taju se unutar odnosno u blizini kreveta no s vremenom kako ih je sve vi\u0161e slijede aktivne migracije pa ih osim u i oko kreveta nalazimo posvuda po sobi pa i dalje u drugim prostorijama (sobe, dnevni boravci,..). Bilje\u017eimo slu\u010dajeve pojavljivanja ne samo u objektima za smje\u0161taj (hoteli, domovi, bolnice,\u2026) ve\u0107i i u uredima, ugostiteljskim objektima, vozilima (brodovi, autobusi, vlakovi pa \u010dak i zrakoplovi)\u2026 Po danu se skrivaju na tamnim, dovoljno toplim i dovoljno vla\u017enim mjestima (pukotine i \u0161upljine kreveta, madraca te obli\u017enjih predmeta ,\u2026.). No\u0107u izlaze po obrok, hranjenje traje do 10 ak minuta, i ve\u0107ina ih se po hranjenju odmah vra\u0107a u skloni\u0161te. Pojedina\u010dna se hrani svakih 5-7 dana. Uglavnom se dr\u017ee na okupu, iako nisu tzv socijalni kukci i nemaju organizirani hijerarhijski ustroj zajednice. Odrasle su veli\u010dine oko 5 mm \u017eenke su malo druga\u010dije oblikom od mu\u017ejaka, sme\u0111e su boje, vertikalno spljo\u0161tene, odlikuje ih nasilna oplodnja, razvijaju se nepotpunom\u00a0 pretvorbom kroz 5 presvla\u010denja. Za presvla\u010denje nimfi va\u017ean je krvni obrok. \u017denka dnevno polo\u017ei po 2-3 jaja\u0161ca, za \u017eivota mo\u017ee do 200 no u prosjeku 50-60. \u017denke \u017eive ne\u0161to du\u017ee od mu\u017ejaka cca 1,3 god. U nepovoljnim uvjetima tj bez hrane i na ni\u017eim temperaturama mogu pre\u017eivjeti u mirovanju dugi period (u lab uvjetima i do 2 god). Prema obroku \u2013 \u017ertvi orijentiraju se putem CO\u2082 kojeg izdi\u0161emo. Suzbijanje je \u010desto zahtjevno zbog nekoliko razloga: zaka\u0161njelom reakcijom populacija se pove\u0107a i raspr\u0161i po objektu, vrlo su vje\u0161te u skrivanju, jaja\u0161ca (mlije\u010dne boje) i prve nimfe (prozirne) su sitne cca 1 mm i stoga slabo uo\u010dljive, osim toga se odlikuju i mehanizmima otpornosti\/rezistencije na biocide tj otrove. Ovo ih svrstava me\u0111u zahtjevnije kukce glede suzbijanja. \u00a0\u00a0\u00a0<\/p>\n\n\n\n

U\u0161i<\/h2>\n\n\n\n

U\u0161i<\/strong> su ektoparaziti, opisano je 5000 vrsta, parazitiraju na sisavcima i pticama. Prvenstveno nas zanimaju vrste koje si\u0161u krv i koje parazitiraju na ljudima. Osim neugode zbog uboda, svrab, \u010de\u0161anje, pojedine vrste mogu prenositi zarazne bolesti. Kod nas tjelesnu u\u0161ljivost zakon tretira kao zaraznu bolest koja se prijavljuje. Vrlo lako se prenose, naj\u010de\u0161\u0107e bliskim kontaktom npr djeca u igri, no mogu\u0107e je i predmetima kojima se ljudi zajedni\u010dki slu\u017ee. Potpuno su ovisni o doma\u0107inu u svim razvojnim fazama. Zanimaju nas 2 vrste \u010dovje\u010dja u\u0161 Pediculus humanus<\/em> i stidna u\u0161 Phthirus pubis<\/em>. \u010covje\u010dja ima 2 podvrste\u00a0 tjemenu<\/em> u\u0161 i tjelesnu<\/em> u\u0161. Ove dvije potonje se neznatno razlikuju, uglavnom po veli\u010dini (tjemena je manja i \u017eenka pola\u017ee manje jaja\u0161aca tzv. gnjida) i mjestu boravka na doma\u0107inu. U smislu prijenosa zaraznih bolesti va\u017ena je tjelesna u\u0161 (pjegavi tifus, povratna groznica, rovovska groznica, murini tifus) dok tjemena i stidna nisu va\u017ene. Nekada je u\u0161ljivost bila veliki problem, danas je tako\u0111er bilje\u017eimo no niti blizu kao nekada. Stidna u\u0161 se prenosi naj\u010de\u0161\u0107e intimnim odnosom. \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0<\/p>\n\n\n\n

Muhe, mu\u0161ice, obadi (tabanide), \u0161trkovi<\/strong><\/h2>\n\n\n\n

Obadi (tabanide) <\/strong>su lete\u0107i insekti, muhe, kojima je usni aparat prilago\u0111en za bodenje i sisanje krvi. Mno\u0161tvo je vrsta raspore\u0111enih u nekoliko porodica. Zanimljivi su nam gove\u0111i (Tabanus bovinus), konjski (Tabanus atratus), ki\u0161ni ( Haematopota pluvialis) i zlatooki obad (Chrysops caecutiens). Odrasle \u017eenke bodu i si\u0161u krv, mu\u017ejaci ne. \u017denke ve\u0107inom pola\u017eu jaja\u0161ca u blizini voda (neke vrste u vodu, druge u vla\u017eno tlo, no ima i onih vrsta koje \u017eive u pustinjama) tako da se \u010desto susre\u0107emo s njima na pla\u017eama ljeti u predve\u010derje. Uglavnom bodu velike kopitare (konje, goveda, jelene,\u2026) no i male sisavce, gmazove pa i ljude. Ubod im je bolan i odmah se osjeti. Zna\u010dajni  su za veterinarsku medicinu, mogu prenositi zarazne bolesti me\u0111u \u017eivotinjama, ali i neke zarazne bolesti na ljude. Kod velike brojnosti mogu iscrpiti \u017eivotinje. Te\u0161ko ih je suzbijati.<\/p>\n\n\n\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u0160trkovi <\/strong>su lete\u0107i insekti, izgledom nalik divljim p\u010delama, nametnici sisavaca. Odrasli insekti \u017eive kratko jer se ne mogu hraniti, ali zato njihove larve \u017eive relativno dugo u ko\u017ei (ko\u017eni \u0161trkovi) ili u di\u0161nom sustavu doma\u0107ina (nosni \u0161trkovi). Uglavnom su divlje \u017eivotinje \u017ertve \u0161trkova, doma\u0107e manje, no i \u010dovjek mo\u017ee zalutati me\u0111u \u017ertve. \u017divotinje prolaze kroz razli\u010dite tegobe, ali ne ugibaju. \u0160trkovi imaju preferiranog doma\u0107ina tako da i tegobe ovise o vrsti doma\u0107ina odnosno vrsti \u0161trka tj. njegova razvojnog ciklusa. Od zna\u010daja su za veterinarsku medicinu. Gove\u0111i \u0161trk Hypoderma bovis<\/em>, ov\u010dji \u0161trk Oestrus ovis<\/em>,\u2026.\u00a0<\/p>\n\n\n\n

Ose, str\u0161ljeni, bumbari, p\u010dele<\/h2>\n\n\n\n

Svi navedeni su kukci koji lete (opnokrilci) iz porodice osa i p\u010dela, razvijaju se potpunom preobrazbom, naoru\u017eani su otrovnim \u017ealcem kojim mogu ubadati. Odlikuje ih u odre\u0111enoj mjeri socijalno pona\u0161anje, \u017eive u organiziranim zadrugama s podijeljenim ulogama, no postoje i vrste koje \u017eive osamljeni\u010dki. Hrane se biljnim i \u017eivotinjskim materijalom npr. peludom, nektarom, drugim kukcima, va\u017eni su kao opra\u0161iva\u010di biljaka. Grade gnijezda u tlu, prirodnim i umjetnim \u0161upljinama ili grade gnijezda od raznih materijala, blata, sa\u017evakanog biljnog materijala, voska. Medonosne p\u010dele daju med, p\u010delinji vosak, p\u010delinji otrov, i po va\u017enosti kao opra\u0161iva\u010di su na prvom mjestu. Bumbari su u porodici p\u010dela i tako\u0111er su va\u017eni kao opra\u0161iva\u010di te poput p\u010dela ne podlije\u017eu suzbijanju. S porodicom osa je situacija pone\u0161to druga\u010dija, korisne su kao predatori, tako\u0111er su i opra\u0161iva\u010di no mogu biti opasne pa podlije\u017eu suzbijanju. Na\u010delno ih valja \u010duvati no ukoliko su nam preblizu i predstavljaju ugrozu tada ih suzbijamo. Pojedine vrste su agresivne, njihov ubod kod osjetljivih pojedinaca mo\u017ee biti koban.<\/p>\n\n\n\n

P\u010dela je opisano 5700 vrsta, najpoznatija i nama najva\u017enija je Apis memellifera<\/em> medonosna p\u010dela, u \u0161umarstvu je va\u017ena crna p\u010dela drvarica Xylocopa violacea<\/em>. Bumbara je opisano oko 250 vrsta, vjerojatno najzastupljeniji kod nas je zemni bumbar Bombus terrestris<\/em>. Nisu agresivne.<\/p>\n\n\n\n

Porodica vespida broji oko 5000 vrsta osa i str\u0161ljena, sve grade gnijezda \u2013 osinjake. Va\u017eni su kao opra\u0161iva\u010di i kao predatori. Pojedine vrste su agresivne. Veliki broj vrsta ima jednogodi\u0161nje kolonije, poneke i vi\u0161egodi\u0161nje. U zadrugama mo\u017ee biti i do 10 000 jedinki. Kod nas naj\u010de\u0161\u0107e nailazimo na obi\u010dnu osu Vespula vulgaris<\/em>, njema\u010dku\/europsku osu Vespula germanica<\/em>, galsku osu Polistes gallicus<\/em>, \u0161umsku osu Dolichovespula sylvestris<\/em> i ljutog\/europskog str\u0161ljena Vespa crabro<\/em> do 3,5cm.<\/p>\n\n\n\n

Galsku i \u0161umsku naj\u010de\u0161\u0107e nalazimo na balkonima, u grmlju, kutijama od roleta i ove nisu agresivne dok su obi\u010dna osa, njema\u010dka osa (jedna od najrasprostranjenijih osa) i ljuti str\u0161ljen agresivne vrste koje znaju slo\u017eno napadati i kada nisu izazvane. Mamutska osa Megascolia maculata<\/em> duga je oko 6 cm, bezopasna i ljudi je zamijene za azijskog divovskog str\u0161ljena Vespa mandarinia<\/em> do 5,5 cm, kojeg nema u europi ili za azijskog\/\u017eutonogog str\u0161ljena Vespa velutina<\/em> do 3cm koji se ve\u0107 pro\u0161irio u europi od 2005. Str\u0161ljeni su opasnost za medonosne p\u010dele i\u00a0 unos novih invazivnih vrsta se nastoji sprije\u010diti \u00a0zbog mogu\u0107ih \u0161tetnih posljedica. \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0<\/p>\n\n\n\n

Leptiri od zdravstvenog zna\u010daja<\/h2>\n\n\n\n

Gubari<\/strong>: zlatokraj \u2013 Euproctis crysorrhoea<\/em><\/p>\n\n\n\n

                             gubar \u2013 Lymantria dispar<\/em><\/p>\n\n\n\n

Prelci \u010detnjaci<\/strong>: hrastov \u010detnjak \u2013 Thaumetopoea processionea<\/em><\/p>\n\n\n\n

                                          borov \u010detnjak gnjezdar \u2013 Thaumetopoea pityocampa<\/em>     <\/p>\n\n\n\n

               Prelci <\/strong>(hrastov, tre\u0161njin, borov,..): borov prelac \u2013 Dendrolimus pini<\/em>  <\/p>\n\n\n\n

S jedne strane su zna\u010dajni zbog \u0161teta na raslinju s druge zbog zdravstvenog u\u010dinka po ljude i \u017eivotinje. Me\u0111u navedenima najvi\u0161e zdravstvenih problema je s hrastovim i borovim \u010detnjakom gnijezdarom i to s njihovim larvama \u2013 gusjenicama. Naime one na povr\u0161ini tijela nose mikroskopske otrovne dla\u010dice \u2013 toksofore kojih mo\u017ee biti do 1 000 000 kod zadnjih stadija larve i koje se lako otkidaju. Kretanjem u blizini gnijezda dolazimo u kontakt s dla\u010dicama ko\u017eom (dermatitis) i sluznicama – udisanjem. Preosjetljivi pojedinci mogu imati ozbiljnih alergijskih smetnji.<\/p>\n\n\n\n

U na\u0161em podneblju najvi\u0161e susre\u0107emo borovog \u010detnjaka gnijezdara. Raspon krila odraslog leptira je do 45 mm, odrasla gusjenica duga\u010dka je oko 4 cm. Lete no\u0107u, roje se u srpnju i kolovozu, tijekom rujna izlegu se gusjenice koje se hrane iglicama borova, kako rastu i kako dolazi hladnije vrijeme okupljaju se i stvaraju gnijezda – zapretke u kojima prezimljavaju. Ovisno o temperaturama no\u0107u izlaze ili ne izlaze kako bi se nahranili borovim iglicama. U o\u017eujku, a mogu\u0107e i ranije silaze sa stabala prema tlu u kojem \u0107e se kukuljiti i preobraziti u odrasle leptire koji izlije\u0107u sredinom ljeta.\u00a0 \u00a0\u00a0<\/p>\n\n\n\n

Moljci<\/strong> (leptiri): \u017eitni moljac, hambarski moljac, bakrenasti m., bra\u0161neni m., bra\u0161neni plamenac, moljac gro\u017e\u0111ica, vo\u0107ni kusokrilac, smokvin m., kakaov m., duhanov m.,\u2026 U mno\u0161tvu vrsta gore navedene su najzna\u010dajnije prema u\u010destalosti pojavljivanja i mogu\u0107im \u0161tetama na biljnim proizvodima u silosima, skladi\u0161tima, mlinovima, trgovinama, ku\u0107anstvima,\u2026 Za \u0161tete su odgovorne larve \u2013 gusjenice, odrasli leptiri ne rade \u0161tete oni se hrane biljnim sokovima. Mogu biti velika po\u0161ast u silosima, skladi\u0161tima, mlinovima. Pojava u ku\u0107anstvima uglavnom je povezana s kupovinom ve\u0107 infestiranih proizvoda (bra\u0161na, tjestenine, \u017eitarica, grahorica, su\u0161enog vo\u0107a, \u010dajeva, su\u0161enog za\u010dinskog bilja i sl.). Od davnina koristimo repelentna sredstva (tjeraju moljce) u svrhu prevencije, no kod pojave moljaca u doma\u0107instvima, kada su repelenti izostali ili zatajili, osnovno je pregledati, o\u010distiti i ukloniti zara\u017eenu robu i mjesta gdje se takva roba \u010duva. Tek nakon toga ima smisla intervenirati biocidima.<\/p>\n\n\n\n

Ostali kukci<\/h2>\n\n\n\n

Srebrne ribice<\/strong> primitivna su skupina insekata bez krila, nekoliko je vrsta, naj\u010de\u0161\u0107a vrsta kod nas Lepisma saccharina<\/em>. No\u0107ne su \u017eivotinje, neke vrste vole hladnije (podrumski prostori) druge toplije (pekare) sredine no obje svakako vole vla\u017ene prostore. \u017dive i do 3 godine, \u017eenka polo\u017ei za \u017eivota oko 100 jaja\u0161aca, od polijeganja jaja\u0161ca do izlaska nimfi 2 tjedna do 2 mjeseca. Jako veliki broj presvla\u010denja i do 60 za \u017eivota \u010dak i nakon dosezanja spolne zrelosti. Nisu opasni za \u010dovjeka u smislu prijenosa zaraznih bolesti, no mogu biti problem u knji\u017enicama i muzejima. Mogu probaviti celulozu pa se hrane pored svega ostalog (biljni i \u017eivotinjski ostaci, vuna, ko\u017ea, posebno ugljikohidrate) i papirom \u2013 knjigama. Mo\u017eemo ih svrstati u kategoriju muzejskih \u0161tetnika.   <\/p>\n\n\n\n

Babure<\/strong> su mali spljo\u0161teni raci, prete\u017eno \u017eive u vodama kao nametnici na \u017eivotinjama, od kopnenih vrsta zanimljive su nam porodice babura, ploskuna i svindara. Sve su dosta sli\u010dne oblikom, veli\u010dinom, prehranom, stani\u0161tima. Obi\u010dna babura Oniscus asellus<\/em>, ploskun Porcellio scaber<\/em> i klup\u010dasta babura (svindara) Armadillidium vulgare<\/em> su naju\u010destalije kod nas. Sve obitavaju na vla\u017enim mjestima, osobito brojne na mjestima gdje se nakupljaju biljni ostaci u velikim koli\u010dinama. Nisu posebno \u0161tetne no izazivaju odbojnost i nelagodu, osobito kada se zna\u010dajno namno\u017ee. Sve u\u010destalije su pojave masovne namno\u017eenosti u rubnim podru\u010djima naselja koja grani\u010de sa \u0161umama. Ovakve pojave vi\u0111amo u ljetnom periodu. Po\u010dev\u0161i u sumrak pa do svitanja izlaze iz vla\u017enog i biljnom tvari bogatog tla, penju se po fasadama, ulaze u objekte da bi se nazad povukle s izlaskom sunca. Ovo predstavlja vrlo neugodan estetski prizor.   <\/p>\n\n\n\n

Uhola\u017ee<\/strong> (\u0161trige, \u0161karice) broje i do 2000 vrsta, kod nas naj\u010de\u0161\u0107e susre\u0107emo vrstu Forficula auricularia<\/em>. Sme\u0111e do crne boje, izdu\u017eenog tijela sa tzv \u0161karicama na zatku. Svejedi su i korisni u vrtu jer su predatori. Jedu biljne u\u0161i, grinje, jaja\u0161ca drugih kukaca, trule plodove, no tako\u0111er i nje\u017ene biljne strukture (mlade biljke, izbojci) no uglavnom ih dr\u017eimo korisnima u ovom smislu kontrole drugih \u0161tetnika. U objektima se pojavljuju sporadi\u010dno i  mo\u017eemo re\u0107i slu\u010dajno, ne predstavljaju opasnost niti prenose uzro\u010dnike zaraznih bolesti. \u017dive oko 1 god, \u017eenka polo\u017ei jaja\u0161ca u tlo i brine o njima dok se izlegu. Ovakvo pona\u0161anje, briga za potomstvo, je rijetkost kod kukaca.<\/p>\n\n\n\n

Pra\u0161ne <\/strong>(knji\u0161ke) u\u0161i, gagrice. Sitni su insekti do 2 mm, gotovo prozirni, \u010desto ih ljudi zamijene za grinje ili nimfe stjenica. Hrane se plijesnima tako da ih nalazimo u vla\u017enim prostorijama (obi\u010dno podrumi). Nisu opasne i vi\u0161e su neugoda, no kada su prisutne u velikom broju mogu nanijeti zna\u010dajne \u0161tete u smislu kontaminacije namirnica. Osobito je va\u017eno za silose \u017eitarica (vlaga u \u017eitu) i druga skladi\u0161ta sli\u010dnih roba. Op\u0107enito nije po\u017eeljno da su skladi\u0161ta, kao i svi drugi prostori optere\u0107eni vlagom.<\/p>\n\n\n\n

Pederine<\/strong> (Pederus fuscipes<\/em>) su crno naran\u010dasti, izdu\u017eeni insekti, odrasli duga\u010dki do 2,5cm, prekriveni su \u010dvrstim dlakama koje mogu o\u0161tetiti epidermu. Ukoliko ih se poku\u0161a zdrobiti, kroz sitne ranice od o\u0161trih dlaka, u ko\u017eu \u0107e prodrijeti otrov pederin<\/em> kojeg nalazimo u hemolimfi ovih insekata. Preporuka je izbjegavati gnje\u010denje ovih insekata. Pederin je otrov koji kod \u010dovjeka izaziva dermatoze koje mogu dovesti i do lokalne nekroze tkiva. 20 od 600 vrsta je povezano s ovim otrovom. Svejedi su i predatori drugih insekata. \u017dive oko godinu dana i u predjelima s dosta vlage npr. u\u0161\u0107a rijeka, pje\u0161\u010dani sprudovi, pla\u017ee, mo\u010dvarna podru\u010dje,\u2026 Ljeti u vrijeme rojenja mogu znatno migrirati od svojih stani\u0161ta i no\u0107u se znaju okupljati pod svjetlima javne rasvjete. Uputno ih je izbjegavati, osobito u vrijeme rojenja.   <\/p>\n\n\n\n

Skokuni<\/strong> su sitni oko 2mm prainsekti (najstarije \u017eivotinje sli\u010dne kukcima) bez krila, opskrbljeni su odsko\u010dnim vilicama na kraju zatka koje slu\u017ee za odbacivanje odnosno skakanje pa im otuda i naziv skokuni ili skokunci u na\u0161im krajevima. Svejedi su i hrane se uginulim, vla\u017enim organskim materijalom. Tra\u017ee vla\u017ena stani\u0161ta i ni\u017ee temperature. Kod nas Hypogastra sp. <\/em>Podnosi i ni\u017ee temperature i do -15\u2070C i razvija se na 3-15\u2070C, tako da su mogu\u0107e masovne pojave i zimi. \u017dive do 8 mj, neke vrste i dulje. Opisano je vi\u0161e od 12 000 vrsta, kod nas nisu odve\u0107 zamjetni, osim u godinama gradacije, iako ih nalazimo posvuda i u svim godi\u0161njim dobima. Pojedine vrste su \u0161tetnici na nekim poljoprivrednim kulturama, iako na\u010delno nisu \u0161kodljivi mogu\u0107e su iritacije, dermatitisi, alergije.   <\/p>\n\n\n\n

Tapetari\u00a0 <\/strong>(ko\u017eojedi, dermestide, slaninari) su pro\u017edrljivi \u0161areni insekti koji se hrane \u0161irokim rasponom organskog materijala \u017eivotinjskog porijekla (vuna, perje, ko\u017ea, krzno, svila, i sl.) no neke me\u0111u njima se hrane i materijalima biljnog porijekla . \u017dive u prirodi, odrasle se hrane cvjetnim peludom i ne rade \u0161tetu. Larve su one koje rade \u0161tetu. Ako ih u rano prolje\u0107e vi\u0111amo u prostoru vjerojatno se radi o infestaciji koja je ranije nastupila. Uglavnom krajem ljeta ulije\u0107u u zatvorene prostore, domove i dr. gdje oplo\u0111ene \u017eenke pola\u017eu jaja\u0161ca (50-100) na tapete, zavjese, krevete, kau\u010de,\u2026Napad se vrlo \u010desto kasno uo\u010di tako da larve imaju vremena napraviti zna\u010dajne \u0161tete. Preventiva je, kao i za moljce, na prvom mjestu. Kad se ve\u0107 pojave bitan postupak je sanitacija odnosno pregled, usisavanje, \u010di\u0161\u0107enje,\u2026 Ovo je uputno\u00a0 izvr\u0161iti prije no \u0161to \u0107e se primijeniti biocidi. <\/p>\n\n\n\n

Pau\u010dnjaci\u00a0\u00a0\u00a0<\/h2>\n\n\n\n

Pauci <\/strong>opisano vi\u0161e od 45000 vrsta, rasprostranjeni su diljem svijeta, uglavnom su mesojedi, predatori, \u017eive osamljeni\u010dki, nemaju krila, ni ticala, neki stvaraju drugi ne stvaraju pau\u010dinu. Ubod\/ugriz kod nekih mo\u017ee biti vrlo opasan zbog jakog otrova kojeg proizvode.<\/p>\n\n\n\n

Vrsta Latrodectus malmignatus<\/em> ili mediteranska crna udovica kod nas je najopasniji pauk i to odrasle \u017eenke. Crne je boje s crvenim to\u010dkama na le\u0111ima. Boja to\u010daka mo\u017ee varirati kao i broj to\u010daka, mogu biti bez to\u010daka potpuno crni. Mu\u017ejaci su znatno manji od \u017eenki koje su veli\u010dine do 1,5 cm, nakon oplodnje \u017eenka 150-200 jaja\u0161ca pola\u017ee po jednom kokonu no vrlo mali broj dosegne odraslu dob. Sve \u010de\u0161\u0107e ih susre\u0107emo u naseljima, mre\u017ee su im neugledne, uglavnom skrivene, ubod je \u010desto neprimjetan i tek nakon 10 min krene neizdr\u017eiva bol.         <\/p>\n\n\n\n

Pauci  vu\u010djaci, tarantula, kirokantij, la\u017ena crna udovica,\u2026. i jo\u0161 mno\u0161tvo drugih vi\u0161e ili manje opasnih paukova pronalazimo u na\u0161em podneblju. Oprez pri boravku u prirodi, no i u rubnim podru\u010djima naselja prema divljini.    <\/p>\n\n\n\n

\u0160tipavci <\/strong>\u2013 \u0161korpioni<\/strong>, 1500 opisanih vrsta, neki su veliki i do 18 cm, ve\u0107inom su bezopasni no ima i opasnih tj. otrovnih. Uglavnom su rasprostranjeni u toplijim krajevima. Prepoznatljivog su izgleda sa sna\u017enim klije\u0161tima sprijeda te izdignutom otrovnom bodljom na kraju tijela. Svakom ubodu treba pristupiti s oprezom, jer iako se ubod za ve\u0107inu kod nas prisutnih vrsta ne smatra opasnim ipak su mogu\u0107a neugodna iznena\u0111enja sa zna\u010dajnim varijacijama klini\u010dke slike. No\u0107ne su \u017eivotinje, danju se skrivaju na tamnim i vla\u017enim mjestima, mesojedi su i predatori, zna\u010dajno otporni na zra\u010denja, \u017eive nekoliko godina. Kod nas je najrasprostranjeniji talijanski \u0161tipavac Euscorpius italicus<\/em>, manje je opasan od Mesobuthus gibosus<\/em> koji je rijedak kod nas, sigurno je prisutan i Euscorpius carpathicus, a vjerojatno je da su prisutne jo\u0161 poneke vrste. Kod nas su slabo izu\u010davani vjerojatno stoga \u0161to su jo\u0161 uvijek relativno rijetka pojava.<\/p>\n\n\n\n

Krpelji<\/strong> su ektoparaziti, hrane se krvlju, rezervoar su i prijenosnici mnogih uzro\u010dnika zaraznih bolesti \u010dovjeka i \u017eivotinja. Na drugom su mjestu iza komaraca po zna\u010daju kao vektori uzro\u010dnika zaraznih bolesti.  Opisano je oko 900 vrsta podijeljeni su na tvrde i meke. Vrste je te\u0161ko raspoznavati, najpouzdanije je  po odraslim \u017eenkama. \u017divotni ciklus traje 2 no mo\u017ee i 6 god no kod nekih vrsta mo\u017ee i kra\u0107e tako da je mogu\u0107e i vi\u0161e generacija godi\u0161nje. Razvoj ide kroz 4 faze: jaja\u0161ce, li\u010dinka, nimfa i odrasli. Za potpuni razvoj naj\u010de\u0161\u0107e trebaju 3 doma\u0107ina (za neke vrste 1, za druge 2). Jako su produktivni oplo\u0111ena \u017eenka polo\u017ei 2000 do 20 000 jaja\u0161aca. Uglavnom su osjetljivi na isu\u0161ivanje tako da su klimatski i mikroklimatski uvjeti okoli\u0161a va\u017eni za rasprostranjenost. Rubni tj. prijelazni dijelovi \u0161uma prema livadama gdje je vegetacija mje\u0161ovita s travama, grmljem i drve\u0107em su mjesta najugodnija za krpelje. Takva mjesta su tako\u0111er pogodna i za njihove doma\u0107ine (doma\u0107ini larvi i nimfa su uglavnom manje \u0161umske \u017eivotinje) poput sitnih glodavaca, ptica i dr. Ista mjesta su pogodna   i za odrasle ve\u0107e \u017eivotinje (doma\u0107ini larvi, nimfa i odraslih krpelja) poput  jelena, divljih svinja pa i ljudi. Najzna\u010dajnije vrste kod nas: Ixodes ricinus<\/em> obi\u010dni ili \u0161umski krpelj, Dermacentor reticulatus<\/em> pse\u0107i ili \u0161areni krpelj, Rhipicephalus sanguineus<\/em> sme\u0111i pse\u0107i krpelj,\u2026 Od velikog niza zaraznih bolesti kod nas su najzna\u010dajnije: Lajmska (Lyme) borelioza, krpeljni meningoencefalitis i mediteranska pjegava groznica.<\/p>\n\n\n\n

Tekuti <\/strong>(koko\u0161ja grinja) ektoparazit koji parazitira i na glodavcima, konjima, ljudima no prvenstveno na pticama te je gospodarski va\u017ean u peradarstvu. Hrane se krvlju i limfom. Veli\u010dine 1 mm obi\u010dno sive do crne boje, nakon hranjenja su crvene boje od  svje\u017ee krvi. Mjesecima mogu pre\u017eivjeti bez hrane, nisu osjetljive na isu\u0161ivanje. \u017denka za \u017eivota polo\u017ei do 30 jaja\u0161aca. Razvoj ide kroz 5 stadija, cijeli ciklus mo\u017ee zavr\u0161iti za 7 dana. Danju se skrivaju u \u0161upljinama, hrane se no\u0107u svakih 2-4 dana. Tako\u0111er mogu prenositi uzro\u010dnike zaraznih bolesti.      <\/p>\n\n\n\n

Grinje<\/strong> su sitni mikroskopski organizmi manji od 1 mm, svejedi, s 4 para nogu. \u017dive od nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci, osjetljivi su na isu\u0161ivanje, u suhom ambijentu brzo ugibaju. \u017denka svakodnevno polo\u017ei 1-3 jaja\u0161ca, preko larve i nimfi do odrasle razvoj mo\u017ee trajati 10 do 12 dana pri optimalnoj vla\u017enosti i temperaturi.\u00a0 Neke vrste su \u0161tetne druge su korisne kao predatori. Uni\u0161tavaju i zaga\u0111uju uskladi\u0161tenu robu (\u017eitarice, suhomesnate proizvode,\u2026), tako\u0111er uzrokuju pojavu alergija kod ljudi i \u017eivotinja te u tom smislu konkuriraju \u017eoharima. \u017ditna grinja (Acarus siro), sirna grinja (Tyrophagus casei), grinja plijesni (Tyrophagus putrescentiae), ku\u0107na grinja (Glycyphagus domesticus), svrabna grinja (Pyemotes ventricosus),\u2026. \u00a0<\/p>\n\n\n\n

\u0160tetnici drva<\/h2>\n\n\n\n

Me\u0111u \u0161tetnicima drva postoje kukci s krilima i oni bez krila, zajedni\u010dko im je da se hrane drvom. Jedni napadaju \u017eiva stabla, drugi drvenu gra\u0111u i konstrukcije na otvorenom, a tre\u0107i drvo u zatvorenom prostoru.<\/p>\n\n\n\n

Crvena palmina pipa spada u prvu skupinu onih \u0161to napadaju \u017eiva stabla, prisutna je u RH unazad 10 godina i za ovo vrijeme napravila je ogromne \u0161tete, mo\u017eemo re\u0107i poharala je palme du\u017e obale. Druge europske mediteranske zemlje suo\u010dile su se s ovim \u0161tetnikom prije nas i sa sli\u010dnim ishodom. Azijska strizibuba, \u0161im\u0161irov moljac, palmin drvoto\u010d redom su za nas odnedavna nove vrste i ve\u0107 su napravile dosta \u0161tete. Sve ovo su \u0161tetnici koje suzbijamo tretiraju\u0107i raslinje.<\/p>\n\n\n\n

Druga skupina koja napada drvenu gra\u0111u i konstrukcije na otvorenom i nije za nas toliko zanimljiva koliko je zanimljiva tre\u0107a skupina \u0161tetnika, onih \u0161to napadaju u zatvorenom, a na koje ljudi najprije i najvi\u0161e reagiraju. Napad na krovi\u0161ta, podne konstrukcije, podne obloge, stolariju, namje\u0161taj, itd. pokreta\u010d je djelovanja. \u017divotni ciklus ovih \u0161tetnika je sli\u010dan. Najvi\u0161e \u0161tete naprave larve koje, ovisno o vrsti, \u017eive i nekoliko godina dok odrasle forme \u017eive uglavnom svega nekoliko tjedana. Razvijaju se potpunom pretvorbom (jaja\u0161ce, larva, kukuljica, odrasli). Oplo\u0111ene \u017eenke tijekom ljeta polegnu jaja\u0161ca u pukotine i \u0161upljine drva, iz jaja\u0161ca se vrlo brzo izlegu larve koje odmah krenu bu\u0161iti drvo. Od svih stadija najdulji je  larvalni stadij, nakon kojeg slijedi kratkotrajno kukuljenje odnosno faza preobrazbe u odrasle spolno zrele forme. Ovo se odvija najve\u0107im dijelom po\u010detkom ljeta u svibnju i lipnju kada odmah po preobrazbi slijedi izlijetanje iz drva. Zna\u010dajne su nam slijede\u0107e porodice: strizibube, kuckari, bjeljikari, kukulji\u010dari.<\/p>\n\n\n\n

Jedan od najra\u0161irenijih iz tre\u0107e skupine je ku\u0107na strizibuba Hylotrupes bajulus<\/em>, dosta velik kukac tamnosme\u0111e boje, adulti do 2 cm veli\u010dine, odrasle larve do 3cm,. Izletne rupe su ovalnog oblika promjera 0,5-1 cm.  Slijede\u0107i po zna\u010daju su tzv. kuckari ili drva\u0161i odosno porodica anobide. Me\u0111u njima je za nas najzna\u010dajniji to\u010dkasti drva\u0161 Anobium punctatum<\/em>. Odrasli \u017eive 2-3 tjedna i ne hrane se, \u017eenka polo\u017ei 20-40 jaja\u0161aca uglavnom kroz lipanj i srpanj na hladnija i vla\u017enija mjesta ku\u0107e, larvalni stadij traje jednu godinu no u nepovoljnim uvjetima  se mo\u017ee produ\u017eiti na 2 i 3 godine. Odrasli je veli\u010dine 3-5mm svijetlosme\u0111e boje. Izletne rupe su okrugle promjera 2-3 mm. Od bjeljikara su zna\u010dajni parketar Lyctus bruneus<\/em> i hrastov bjeljikar Lyctus linearis,<\/em> razvojni ciklus im je jednogodi\u0161nji, hrane se samo bjeljikom i ne prodiru u sr\u017e pa ih se po tome mo\u017ee razlikovati od drugih, \u010desti su napadi \u010dak i lakiranog hrastovog parketa. Od kukulji\u010dara je zanimljiv crveni kukulji\u010dar Bostrychus capucinus<\/em>, prepoznatljiv po crvenoj boji tijela i crnoj boji glave.         <\/p>\n\n\n\n

Suzbijanje ovih \u0161tetnika ovisno o vrsti i uvjetima mo\u017ee potrajati i nekoliko godina. U\u010dinkovitost tako\u0111er ovisi i o metodi suzbijanja. Stoga valja promisliti o isplativosti provedbe mjera suzbijanja i vrijednosti artefakata koje spa\u0161avamo.<\/p>\n\n\n\n

Termiti <\/strong>do sada opisano oko 2600 vrsta, socijalni su kukci \u017eive u organiziranim ve\u0107im ili manjim zajednicama, od nekoliko stotina pa do, kod nekih vrsta, i nekoliko milijuna jedinki u zajednici. Hrane se ne\u017eivom biljnom organskom tvari odnosno celulozom. Odlikuju se posebnim na\u010dinom prehrane. Izgledom nalikuju mravima no razvojno su bli\u017ei \u017eoharima. Uloga im je u prirodi zna\u010dajna i korisna no mogu raditi \u0161tete na nekim kulturama, trupcima i najvi\u0161e na drvenim konstrukcijama i drvenim objektima. Dijelimo ih u nekoliko skupina, prema na\u010dinu \u017eivota i prehrani, od kojih su nam najzanimljivije dvije: zemni termiti i termiti suhog drva. Nastanjuju tropska i suptropska podru\u010dja, tako ih nalazimo i na mediteranu pa i kod nas, no nama za sada ne predstavljaju veliki problem. Kod nas su najrasprostranjenije vrste:  \u017eutovrati termit Kalotermes flavicollis<\/em> iz skupine termita suhog drva, formira male zajednice, zabilje\u017eeni su napadi maslina, smokava, \u010dempresa, vinove loze; i zemni termit Reticulitermes lucifugus<\/em> manji je od \u017eutovratog, termitnjaci su im dijelom u drvu i dijelom u tlu, izbjegavaju dnevno svjetlo, napadaju \u017eivo i ne\u017eivo drvo: drvene stupove, \u017eeljezni\u010dke pragove, drvene konstrukcije, drvene objekte i upravo od ove vrste mo\u017eemo o\u010dekivati probleme.         <\/p>\n\n\n\n

Ptinide<\/strong> su insekti izgledom nalik paucima, kuglastog oblika, dugih nogu, veli\u010dine do 3,5mm, boja varira od \u017eute, sme\u0111e, crvene do crne, ne lete. Osjetljive su na niske temperature i vrlo otporne na isu\u0161ivanje. Kod nas ih rijetko susre\u0107emo i uglavnom u toplijem klimatskom pojasu. Ponegdje mogu biti od zna\u010daja kao skladi\u0161ni \u0161tetnici, \u0161tetnici muzeja\u00a0 i knji\u017enica. Vrlo rijetko se pojavljuju u ku\u0107ama, stanovima i dr. Bilje\u017ee se i kod nas rijetki slu\u010dajevi sezonske progradacije. Hrane se materijalom biljnog i \u017eivotinjskog porijekla (\u017eitarice, sjemenke, suho vo\u0107e, za\u010dini, grahorice, vuna, knjige, \u0161e\u0107er, keksi\u2026riblje bra\u0161no, suho meso, ko\u017ea, kosti, perje, uginuli kukci,\u2026).\u00a0 Mezium americanum<\/em> i Mezium affine <\/em>su vrste s kojima \u0107emo se vjerojatno najprije susretati.<\/p>\n\n\n\n

Flebotomi (nevidi)<\/h2>\n\n\n\n

Lete\u0107i insekti veli\u010dine 2-3 mm koji bodu i si\u0161u krv.<\/p>\n\n\n\n

\u017divotni areal odre\u0111en je klimatskim faktorima (trajanje toplog godi\u0161njeg razdoblja).<\/p>\n\n\n\n

Ukupni \u017eivot oko 5 mjeseci. Razvojni ciklus (jaja\u0161ce-larva-kukujica) traje oko 4 mjeseca + \u017eivot odraslih oko 1 mjesec.<\/p>\n\n\n\n

Samo \u017eenke<\/strong> se hrane krvlju (va\u017eno zbog polaganja jaja\u0161aca). Tijekom \u017eivota pola\u017ee 1-4 puta po 30 do 60 jaja\u0161aca u vla\u017eno tlo, humus, li\u0161\u0107e, pukotine ispunjene organskim ostacima (ru\u0161evine, peradarnici, legla glodavaca, pse\u0107e ku\u0107ice,…).<\/p>\n\n\n\n

Prezimljuje kao li\u010dinka ili jaja\u0161ce i kada se temperatura tla tj. boravi\u0161ta povisi na 20\u00b0C nastavlja se razvoj (kod nas u Dalmaciji krajem travnja<\/strong>). Populacijski vrh dosegnu u srpnju i kolovozu<\/strong>, nestaju krajem rujna.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

 Imaju mali radijus kretanja cca 10 m.<\/strong> Kre\u0107u se skokovito \u201emic po mic\u201c. Lete do visine od 2m. Vjetar ih mo\u017ee odnijeti i dalje.<\/p>\n\n\n\n

Danju miruju, najaktivniji su u sumrak<\/strong>. Unutar ku\u0107a (i dr. dovoljno hladnih\/toplih i vla\u017enih objekata) mogu biti aktivni cijeli dan.<\/p>\n\n\n\n

Doma\u0107ini tj. izvori krvi za \u017eenke su razli\u010diti za pojedine vrste flebotoma (opisano vi\u0161e od 500 vrsta flebotoma). Hrane se na svim toplokrvnim kralje\u017enjacima (doma\u0107i i divlji, pernati i dlakavi) kao i na hladnokrvnim (npr. gu\u0161teri). Kod P.papatasi<\/em> je najizra\u017eenija antropofilija.<\/p>\n\n\n\n

Dokazi su uvjerljivi da je osnovni rezervoar li\u0161manijaze (Leishmania donovani) pas<\/strong>.  Spominju se i drugi kanidi (lisica, \u010dagalj, i dr.) kao i glodavci (\u0161takori).<\/p>\n\n\n\n

Psi su osobito podlo\u017eni ovoj bolesti (ko\u017ena i visceralna forma). U ko\u017ei nastaju promjene, npr. \u010direvi u kojima su gusto naseljeni uzro\u010dnici bolesti, tako da \u017eenke flebotoma sisanjem krvi unesu uzro\u010dnike ove bolesti u svoj organizam i slijede\u0107im hranjenjem prenesu uzro\u010dnike drugoj \u017eivotinji ili \u010dovjeku.  <\/p>\n\n\n\n

Na na\u0161em priobalju u stambenim objektima naj\u010de\u0161\u0107e se pronalazi P.papatasi<\/em>, dok u \u201edivljini\u201c Dalmacije dominira vrsta P.major<\/em>, a u Primorju i Istri P.perniciosus.<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Insekti su po brojnosti vrsta najve\u0107a skupina \u017eivotinja. Opisano je oko 1 000 000 vrsta od pretpostavljenog broja od oko 5 000 000 mogu\u0107ih vrsta. Ve\u0107ina ih dakle jo\u0161 nije…<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":1927,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_kad_post_transparent":"","_kad_post_title":"","_kad_post_layout":"","_kad_post_sidebar_id":"","_kad_post_content_style":"","_kad_post_vertical_padding":"","_kad_post_feature":"","_kad_post_feature_position":"","_kad_post_header":false,"_kad_post_footer":false,"footnotes":""},"categories":[20,23,22],"tags":[],"class_list":["post-1926","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-centar-znanja","category-deratizacija","category-sanitarna-zastita-bilja-zivotinja"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/azinovic.com\/mario\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1926","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/azinovic.com\/mario\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/azinovic.com\/mario\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/azinovic.com\/mario\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/azinovic.com\/mario\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1926"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/azinovic.com\/mario\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1926\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1931,"href":"https:\/\/azinovic.com\/mario\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1926\/revisions\/1931"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/azinovic.com\/mario\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1927"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/azinovic.com\/mario\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1926"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/azinovic.com\/mario\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1926"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/azinovic.com\/mario\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1926"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}