Psi i mačke
Psi i mačke lutalice u naseljima jesu nositelji zdravstvenih rizika (onečišćuju okoliš, prenose uzročnike zaraznih bolesti, a mogu i napasti odnosno ozlijediti) no ne spadaju u kategoriju štetnika i stoga ne podliježu suzbijanju već podliježu zbrinjavanju. Zbrinjavanje podrazumijeva hvatanje, smještanje u azile, hranjenje, zdravstvenu zaštitu, općenito brigu o njima. Nažalost pojedinci postupaju nezakonito i upuštaju se u kažnjiva djela nedopuštenog trovanja. Ispravno postupiti kada nam smetaju znači pozvati ovlaštenu tvrtku koja će životinje zbrinuti ili se obratiti komunalnoj službi gradske (općinske) uprave. Za zaštitu se koriste i repelenti, ali je ponuda na našem tržištu oskudna ili je nema.
Šišmiši (netopiri)
Poznato je oko 1000 vrsta ovih jedinih sisavaca koji mogu aktivno letjeti. Noćne su životinje i danju spavaju, zimi hiberniraju. Ovisno o vrsti različito se hrane, većinom kukcima. Slabo se reproduciraju i lako ugibaju, brojnost im je u padu pa su sve vrste kod nas strogo zaštićene. Ukoliko se smjeste u našoj blizini, a ne želimo ih, premještanje bi bilo rješenje no ono se teško provodi. Dijele se na dva podreda velešišmiši i sitnošišmiši. Kod nas su zastupljeni samo sitnošišmiši. Značajni su zbog povezanosti s nekoliko zaraznih bolesti visoke smrtnosti. Prvenstveno bjesnoća sa svim vrstama i podvrstama virusa, potom histoplazmoza, Marburg hemoragijska groznica, Ebola, Nipah, Hendra, korona virusi, arbovirusi,… Svakako je uputno izbjegavati kontakt sa šišmišima kako zbog nas tako i zbog njih. Znanstvenici, speleolozi, veterinari, volonteri, … su izloženiji dio populacije dok je ostatak populacije rijetko i sporadično izložen.