Dezinsekcija podrazumijeva složene, pažljivo planirane cjelovite mjere suzbijanja insekata (komaraca), odnosno kombinaciju preventivnih i kurativnih mjera s konačnim ciljem postizanja smanjenja, zaustavljanja rasta i razmnožavanja ili potpunog uklanjanja prisustva insekata (komaraca). Komarci su kozmopolitska porodica koja pripada najbrojnijoj životinjskoj skupini na Zemlji, kukcima. S obzirom na njihov utjecaj na ljudsko zdravlje komarci imaju izrazito veliku ulogu kao prenosioci različitih zaraznih bolesti i kao molestanti (napasnici).

Pri razmatranju zdravstvenih posljedica koje su vezane uz komarce ne treba zanemariti njihovo smetanje normalnom odvijanju čovjekovih aktivnosti, kao ni kožne promjene koje oni svojim ubodima mogu izazvati.

Godinama se upozoravalo na potencijalnu opasnost od autohtonog prijenosa malarije, na široke mogućnosti prijenosa zaraznih bolesti Azijskog tigrastog komarca Aedes albopictusa te na evidentnu pojavu globalnog zatopljenja koje komarcima i drugim insektima pruža dodatne pogodnosti za rast i razvoj. Situacija se promijenila od 2010. godine i prve pojave autohtone denge te 2012. i prve pojave autohtonih slučajeva neuroinvazivne bolesti uzrokovane West Nile virusom, gdje komarci dobijaju ulogu i klasičnih prijenosioca zaraznih bolesti. Slična situacija je primjećena i u okolici pa se tako već 2006. godine javila epidemija uzrokovana Chikungunya virusom u Italiji prenošenim komarcima roda Aedes te epidemija autohtone malarije u Grčkoj 2011. godine, čak 40 godina nakon zadnjeg zabilježenog slučaja, čijeg uzročnika također prenosi komarac, ali roda Anopheles, zatim pojava bolesti uzrokovane West Nile virusom u cijeloj Jugo-istočnoj Europi 2012. godine itd.

Zika virus, kojeg također prenose komarci roda Aedes, do nedavno je cirkulirao samo na području tropske Afrike i Jugoistočne Azije uzrokujući nekoliko epidemija, a 2015. godine je postao uzrokom široko rasprostranjene epidemije.

Komarci

Komarci su mali dvokrilni dugonogi insekti (red: Diptera, dvokrilci; porodica: Culicidae, komarci), čije odrasle jedinke razlikujemo od drugih letećih insekata po izduženom usnom aparatu ili rilu i ljuskicama na krilima i tijelu. Komarci su najaktivniji u sumrak ili u rano jutro, odnosno tijekom noći, kada je izraženija vlažnost zraka i niža temperatura. Izuzetak od toga čini Azijski tigrasti komarac (Aedes albopictus), koji je stigao i u Hrvatsku, a koji bode tijekom čitavog dana, agresivniji je i potiskuje domicilnu vrstu komaraca. Ta vrsta komarca vrlo je prilagodljiva te se razvija u različitim vrstama umjetnih legla, brzo se razmnožava i osvaja nova staništa. Voda kao stanište je neophodno za njihov razvoj. Prirodna su legla komaraca nepresušene lokve, močvare, privremeno poplavljene površine. Umjetna legla najčešće nastaju ljudskim aktivnostima, a čine ih npr. otklopljeni spremnici za vodu, začepljeni slivnici i oluci, različiti odbačeni predmeti u kojima se nakuplja kišnica. Veliki su od 0,3 do 2 cm. Zbog svoje male građe u mogućnosti su naseliti vrlo nepristupačna staništa. Pri sisanju krvi komarac unosi u čovjeka sekret u kome može biti i uzročnik bolesti. Prilikom uboda mogu uzrokovati kožne promjene i alergijske reakcije. Ženke komarca nakon oplodnje moraju sisati krv jer za izgradnju jajašaca trebaju proteine, inače se oba spola hrane nektarom i sokovima voća, koji ne sadrže protein.

Morfologija komaraca

Tijelo komarca izgrađeno je od tri dijela: glava (caput), prsa (thorax) i zadak (abdomen).

Veličina komaraca je različita kod raznih vrsta, a duljina njihovog tijela kreće se od 6 do 18 mm najčešće kod vrsta u Republici Hrvatskoj komaraca od 10-14 mm. Na površini tijela nalaze se dlačice i ljuskice. Ljuskice mogu biti različite boje, najčešće su crne, ali mogu biti i sivo-žućkaste, crvenkaste, crnkaste, smeđe, srebreno bijele i bijele. Upravo raspored ljuščica (najčešće na abdomenu) i njihovo obojenje je jedna od važnih karakteristika za prepoznavanje

Razvojni i životni ciklus komaraca

Životni ciklus  komaraca ima dvije faze: zračnu i vodenu (akvatičnu). Za razvoj komaraca potrebna je voda. Ženke polažu jajašca na površinu vode ili na raslinje uz rub vode, ili ostavljaju jajašca na površinama koje će naknadno biti poplavljene. Nastanjuju čiste vode, ali i one vrlo zagađene, od velikih do najmanjih mjesta, npr. privremeno poplavljena područja rijeka i potoka, bare, septičke jame, brodice, kante, vaze za cvijeće na grobljima, rabljene gume na otvorenome (npr. kod vulkanizera ili uz karting staze), duplje stabala i drugo.

U najpovoljnijim uvjetima dostupne hrane i temperature vode 20-25 oC, vodena faza završi se za manje od tjedan dana. Ženka komarca polaže u stajaću vodu jaja iz kojih se razvijaju ličinke. Iz stadija ličinki nastaju kukuljice, a iz kukuljica se razvijaju odrasli komarci. Prva tri stadija životnoga ciklusa komarca odvijaju se u vodi, a odrastao komarac je leteći kukac. Razvoj odrasle jedinke traje otprilike od tjedan dana do nekoliko tjedana, ovisno o temperaturi vode.Odrasli komarci Aedes obično lete na kraće udaljenosti i žive pod idealnim uvjetima 3-4 tjedna.  Nakon krvnog obroka ženke se odmaraju na tamnim mjestima (u kući ili izvan) i mogu izleći 100-150 jaja svaka 3 dana.

Jaja

Ženke polažu jaja na vodenim površinama (Anopheles, Culex), na rubovima vodenih površina ili na vlažnom tlu u lokvama (Aedes). Iz jaja koja se nalaze na vodenim površinama obično se brzo izlegu ličinke. Aedesova jaja koja se nalaze u malim količinama vode (rupe u stablima, kante) mogu ostati u stadiju spavanja do godinu dana ako voda presuši ali isto tako brzo se izleći kad ponovno dođu u kontakt s vodom, nakon kiše. Jaja komaraca (slika 3) su izduženo jajastog oblika, veličine do 1 mm. Neposredno nakon polaganja su bijelo – ružičasta, a potom za 1 do 2 sata potamne dobivajući karakteristične šare. Na osnovi tih šara mogu se odrediti jaja pojedinih vrsta anofelesa. Način polaganja jaja na površini vode također je karakterističan za pojedine vrste. Ženka tijekom života položi od 150 do 400 jaja ovisno o vrsti. Posljednja sezonska generacija komaraca jaja polaže na lišće, zemlju, mahovinu i na sva druga mjesta gdje se može očekivati proljetna voda. Jaja roda Aedes mogu prijeći suho razdoblje od više mjeseci bez ikakve opasnosti za daljnji razvoj.

Ličinka

Ličinke u prvom stadiju imaju veličinu 1 mm i izlaze iz jaja na temperaturama iznad 14 0C.  Presvlače se četiri puta povećavajući svoju veličinu na 8-12 mm. Po položaju ličinke na površini vode gdje pomoću sifona primaju zrak također možemo odrediti o kojoj se vrsti radi. Ličinke se hrane otpacima biljnog i životinjskog podrijetla, algama, bakterijama i praživotinjama.

Kukuljica

Kukuljica – nakon četvrtog stadija ličinke, počinje razvoj odraslog komarca. Taj se proces zove metamorfoza, on je vrlo složen, a uključuje razgradnju ličinačkih organa i njihovu zamjenu s odraslim (adultnim). Tijekom ovoga procesa, komarci se nalaze u stadiju kukuljice. Kukuljica se ne hrani, ali ni ne eliminira nusprodukte metabolizma, a zaštićena je čvrstom hitinskom ovojnicom. Nakon 2 – 4 dana, ovisno o vrsti, iz kukuljice se razvija odrasla jedinka. Iako kukuljice žive u vodi, otporne su na isušivanje, a u odrasle se jedinke mogu preobraziti iako se stanište isuši. Kukuljice su pokretne, što je rijedak slučaj kod holometabolnih kukaca.

Odrasla jedinka komarca

Odrasla jedinka – prelaskom iz kukuljice u odrasle jedinke, prvo se izlegu mužjaci, koji ostaju u blizini te čekaju da se i ženke izlegu. Ženke komaraca u prosjeku žive 3 – 6 tjedana, ali mogu živjeti i do 9 mjeseci, ovisno o vrsti. Životni vijek mužjaka je puno kraći. I mužjaci i ženke hrane se nektarom i biljnim sokovima, ali samo ženke trebaju krvni obrok, koji je izuzetno kvalitetna hrana i omogućuje brzo sazrijevanje jaja. Ženke komaraca nekoliko puta tijekom života polažu jaja, odnosno prolaze kroz nekoliko gonotropnih ciklusa, a za svako polaganje jaja trebaju novi krvni obrok. Svaki gonotropni ciklus sastoji se od više faza: traženje krvnog obroka, uzimanje krvnog obroka i njegovo probavljanje, razvoj jaja te polijeganje jaja. Ženke imaju nekoliko gonotropnih ciklusa, a njihov broj ovisi o brojnim okolišnim uvjetima.

Životni vijek:

Obični komarac: 7 dana

Brzina: 1,6 – 2,4 km/h

Rodovi komaraca

U Republici Hrvatskoj je dosada zabilježeno 52 vrste komaraca. Zoogeografski gledano na području Republike Hrvatske razlikujemo tri regije: kontinentalna, alpinska (dinarska) i mediteranska. Za svaku od ovih regija karakteristične su druge vrste.

 U kontinentalnoj regiji su vezane uz poplavna područja velikih nizinskih rijeka Save, Drave i Dunava. Na tim prostorima stvaraju se idealna legla na velikim površinama te se tu legu poplavni komarci koji imaju ogromne populacije. Prije svega to je vrsta Aedes vexans, ali i vrste pratilice Aedes sticticus (prema najnovijoj literaturi rod Ochlerotatus je vraćen na nivo podroda), Aedes cinereus i Aedes rossicus. Naravno, tu je uvijek prisutan domaći komarac Culex pipiens (koji je u suštini kompleks različitih taksonomskih skupina) koji dominira u godinama kada nema sezonskih poplava.

Kada govorimo o alpinskoj regiji, dakle području koji generalno ima malo (i po broju i po broju vrsta) komaraca, tu dominira kompleks Culex pipiens te često prisutne vrste su Culiseta longiareolata i Aedes geniculatus. U posljednjih nekoliko godina zabilježena je intenzivna ekspanzija vrste Aedes japonicus.

Mediteranska regija sa svojim klimatskim obilježjima i specifičnim leglima producira specifične vrste komaraca. Za ovo područje treba izdvojiti dvije vrste koje dominiraju, to su: Culex pipiens kompleks i Aedes albopictus invazivna vrsta.

Tri najvažnija roda komaraca prenosnika zaraznih bolesti su Aedes, Culex i Anopheles.

Aedes

Komarci roda Aedes su srednje veličine, s bjelkastim ili zlatastim šarama na tijelu i zatku. Na nožnim člancima vidljivi su bijeli prstenovi. Vrlo su agresivni i često mijenjaju svoje stanište te se lako šire. Prezimljuju u stadiju jaja čekajući povoljne uvjete za razvoj. Ovisno o vrsti razvijaju se u poplavljenim livadama, šumama, bočatoj vodi u škrapama uz more te na različitim mjestima na kojima se zadržava voda. Ženke žive duže od mužjaka, a bodu već 2-3 dana nakon napuštanja vodene faze života. Godišnje mogu imati i do 17 generacija. Tijekom života ženka položi 300-345 jaja.

Invazivni komarci u Europi spadaju u rod Aedes i lako se adaptiraju na okoliš koji su ljudi izmijenili, npr. polažu jaja u odbačenim kantama, gumama, hrane se na velikom broju domaćina i preživljavaju u europskoj klimi. Najinvazivnije vrste su azijski tigrasti komarac (Aedes albopictus), komarac koji prenosi žutu groznicu (Aedes aegypti) i Aedes japonicus.

Culex

Komarci ovoga roda bodu čovjeka i životinje. Legu se u svim vrstama voda, bez obzira na njihovu čistoću. Ženke polažu jajašca u vode potoka, jezera i bazena, u bačve s kišnicom, kanale, septičke jame, zapravo u sve vrste voda stajaćica. Godišnje obično imaju 7 – 8 generacija. Ženke prežive hibernirajući (u stadiju mirovanja), skrivene u stanovima, štalama ili podrumima zgrada. Mogu biti aktivni i zimi ako je temperatura iznad 15 oC, a ima vode za razvoj.

Culex pipiens je najrasprostranjenjija vrsta ovoga roda, nalazimo ga na svim kontinentima i na svim staništima i do 200 m nadmorske visine. Sivo-smeđe su boje, s crnim ljuskicama na krilima, crnih nogu, a na kolutićima zatka su svijetle transverzalne pruge. Ovaj komarac prenosi groznicu Zapadnog Nila. 

Anopheles

Opisano je preko 100 vrsta roda Anopheles. Ženke jajašca polažu samo u čiste vode stajaćice: rubove potoka, jezera, razne lokve, cisterne (gusterne), bačve s kišnicom itd. Godišnje imaju 4 – 8 generacija što ovisi o klimatskim uvjetima. U potrazi za krvnim obrokom ženke se kreću oko 2 – 3 km, ali mogu migrirati i preko 7 km. Aktivniji su noću, a pred zoru traže sklonište. Za anofelese je karakteristično da se nakon uzimanja krvi uvijek odmaraju na zidovima unutar objekta. Prezimljuju kao odrasli insekti skriveni u kućama ili štalama. Vektori su malarije pa ih često nazivaju malarijski komarci.

Bolesti koje prenose komarci

Bolesti koje prenose komarci spadaju u skupinu vektorskih zaraznih bolesti. To znači da se uzročnik bolesti određeno vrijeme nalazi u komarcu – vektoru, koji ga ubodom prenosi na čovjeka. Te bolesti imaju sezonski karakter, jer ovise o životnom ciklusu komaraca. Stoga se bolesti koje prenose komarci javljaju od proljeća do jeseni u vrijeme razvojnog ciklusa komaraca. Pojavnost i rasprostranjenost tih bolesti ovise o klimatskim promjenama, koje uzrokuju povećanje prosječnih vrijednosti temperature i veću količinu oborina što pogoduje razmnožavanju komaraca. Osim toga, komercijalna trgovina (npr. prijenos tigrastih komaraca rabljenim gumama), učestala putovanja i migracije ljudi također pridonose globalnoj rasprostranjenosti ovih bolesti.

Najvažnije bolesti koje prenose komarci su:

Malarija

Jedna od najvažnijih i najpoznatijih bolesti koje prenose komarci je malarija, poznata i kao jedna od najopasnijih tropskih bolesti. Prema procjeni Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) u 2015. godini u svijetu je bilo preko 200 milijuna novooboljelih od malarije (od čega 90% u afričkim tropskim i subtropskim zemljama, 7% u zemljama jugoistočne Azije, 2% na istočnom Mediteranu) te 430.000 umrlih. U našim krajevima malarija je uspješno iskorijenjena prije više od pedeset godina. Međutim pojedinačni slučajevi bolesti javljaju se kod osoba koje su boravile u tropskim i subtropskim krajevima, tamo se zarazile, dok su se simptomi bolesti javili po povratku u Hrvatsku.

Denga groznica

Posljednjih godina globalni problem postala je denga groznica, virusna bolest ljudi koju prenose komarci, a koja nije zaobišla ni naše krajeve. U Hrvatskoj ovaj virus prenosi azijski tigrasti komarac (Aedes albopictus), koji je prvi put zabilježen 2004. u Zagrebu. Od tada ta vrsta komaraca širi se duž jadranske obale, a 2010. godine na području Pelješca prvi put je dokazana autohtona infekcija virusom dengue.

Žuta groznica

Još jedna opasna i potencijalno smrtonosna bolest koju prenose komarci je žuta groznica, teška akutna virusna hemoragijska bolest. Endemična žarišta virusa žute groznice nalaze se u tropskim područjima Afrike te Centralnoj i Južnoj Americi. Danas, zahvaljujući brojnim strategijama cijepljenja u prevenciji širenja ove zarazne bolesti, od rutinske imunizacije djece u endemskim žarištima, masovnih vakcinalnih kampanja u zemljama pod rizikom do cijepljenja putnika koji odlaze u endemična područja žute groznice, širenje ove bolesti i izbijanje potencijalnih epidemija je kontrolirano, a pobol diljem svijeta značajno smanjen. U Hrvatskoj nema oboljelih, a svi koji putuju u zemlje s endemičnim žarištima žute groznice moraju se cijepiti.

Zika virusna infekcija

Zika virusna infekcija posebnu pozornost plijenila je 2016. godine kada se širenjem infekcije zabilježilo grupiranje neuroloških poremećaja i malformacija novorođenčadi na području Kariba, Južne, Srednje i Sjeverne Amerike kao i u zemljama ostalih kontinenata. Svjetska zdravstvena organizacija to je proglasila javnozdravstvenim događajem međunarodnog značaja. Iste godine SZO, temeljem sustavnog pregleda literature, potvrdila je uzročnu povezanost Zika virusne infekcije tijekom trudnoće s kongenitalnim malformacijama mozga novorođenčadi (uključujući mikrocefaliju) te Zika virusa kao okidača za Guillian Barréov sindrom.

Groznica Zapadnog Nila

Groznica Zapadnog Nila je zoonoza, bolest koja se sa životinja širi na ljude. Njen uzročnik virus Zapadnog Nila (West Nile Virus) je uzročnik bolesti ptica, konja i drugih životinja, a komarci kao vektori prenose virus sa životinje na čovjeka. Virus je proširen u Africi, Europi, Bliskom istoku, Sjevernoj Americi i zapadnoj Aziji. U Hrvatskoj je, tijekom sustavnog praćenja infekcija konja, dokazana stalna aktivnost ovog virusa u konja, dok su prvi slučajevi infekcije ovim virusom u ljudi zabilježeni u istočnoj Slavoniji 2012. godine. 20% osoba zaraženih virusom Zapadnog Nila razvit će simptome infekcije, a najteži oblici bolesti kao što su meningitis, encefalitis ili poliomijelitis mogu biti smrtonosni.

Chikungunya groznica

Chikungunya groznica je još jedna virusna bolest, koju isključivo prenose komarci, a rasprostranjena je u Africi, jugoistočnoj i južnoj Aziji. Prvi slučaj ove bolesti u Europi zabilježen je 2007. godine, kada je virus unesen preko zaraženog putnika. Jedan od vektora za prijenos virusa Chikungunya groznice je već spominjani azijski tigrasti komarac, koji je vrlo rasprostranjen u mediteranskim pa tako i u našim krajevima, što predstavlja visoki potencijal za pojavu infekcija u ovim do sada nezahvaćenim područjima.

Limfatička filarijaza

U tropskim i subtropskim područjima Afrike i Azije rasprostranjena je limfatička filarijaza, infekcija limfnih čvorova i žila, čije uzročnike prenose komarci. Procjenjuje se da u svijetu oko 120 milijuna ljudi ima ovu infekciju. U Hrvatskoj nema oboljelih, ali treba biti upoznat s činjenicom da je endemično područje na Mediteranu Egipat.

Dezinsekcija komaraca

Dezinsekcija podrazumijeva složene, pažljivo planirane cjelovite mjere suzbijanja štetnih člankonožaca, odnosno kombinaciju preventivnih i kurativnih mjera s konačnim ciljem postizanja smanjenja, zaustavljanja rasta i razmnožavanja ili potpunog uklanjanja prisustva komaraca. Za uspješnu borbu protiv komaraca nužno je poznavanje:

– bioloških karakteristika prisutnih vrsta komaraca

– karakteristika i lokacija njihovih legla

– ekobioloških karakteristika područja te

– tehnika primjene biocida u njihovu suzbijanja.

Iz navedenog jasno proizlazi da nije dovoljno samo provesti kvalitetne larvicidne ili adulticidne tretmane već oni moraju biti samo dio ukupnih mjera koje se poduzimaju u svrhu suzbijanja ili kontrole ukupne populacije komaraca i njihovih razvojnih oblika na ciljanom području.

Uklanjanje legla

Najvažniji i najzahtjevniji postupak kod kontrole brojnosti komaraca predstavlja pronalazak i utvrđivanje legla. Prvi korak kojem pristupamo, ukoliko nemamo podataka o leglima komaraca na tom području, odnosno ako jedinica lokalne samouprave (JLS) nije napravila bazu podataka, je pregled zemljovida kako bi utvrdili moguća legla na temelju ucrtanih kanala, potočića, jezeraca, lokava i sl.

Ostala žarišta mogu biti različitog podrijetla i veličine, na javnim i privatnim površinama, nekada i teško dostupna pa se zbog toga ekipe koje pristupaju „češljanju” terena moraju oboružati strpljenjem potrebitim za uvjeravanje „uzgajivača” komaraca u gradovima i prigradskim površinama. Mjera uklanjanja legla često nije izvediva pa, ukoliko ne možemo izvršiti prosipanje vode iz legla i njegovo pokrivanje ili zatrpavanje, prisiljeni smo posegnuti za biološkim i kemijskim metodama kojima bi uništili pronađene ličinke u leglu.

Izbor vrste larvicida koje kanimo upotrijebiti ovisi o tipu legla i načinu aplikacije u leglo. Na tržištu trenutno imamo dvije aktivne tvari i više različitih formulacija koje možemo upotrijebiti u takvim prilikama.

AQUATAIN AMF se ne nalazi na listi registriranih biocidnih proizvoda jer ne predstavlja biocid sukladno članku 3, odjeljku 1, slovu a), Uredbe (EU) br. 528/2012. AQUATAIN AMF je tekuće sredstvo na bazi aktivne tvari PDMS (polidimetilsiloksan) koja se koristi i u šamponima ili kontaktnim lećama te u prehrambenoj industriji protiv pjenjenja i zgrušnjavanja. Sredstvo se lako nanosi na površinu stajaćih voda te stvara vrlo tanak sloj na površini vode pokrivajući čitavu površinu. Djeluje mehanički, tj. ne dopušta ličinkama i kukuljicama zadržavanje na površini vode te im na taj način onemogućava normalnu opskrbu atmosferskim kisikom koji im je neophodan za njihova normalni razvoj u odrasli oblik.

Tehnika primjene larvicida i adulticida

Larvicidisu biocidi koji djeluju na razvojne oblike insekata. Naziv larvicid koristimo za insekticide koji imaju izraženo i ciljano djelovanje na razvojne oblike insekata s potpunom preobrazbom ili metamorfozom. Larvicidni tretmanipodrazumijevaju primjenu bioloških, mehaničkih, fizikalnih i kemijskih mjera i postupaka koji se poduzimaju s ciljem redukcije razvojnih oblika komaraca. Mehaničkim i fizikalnim mjerama i postupcima smanjuju se ili uklanjaju uvjeti za razvoj komaraca, dok se primjenom larvicida provodi redukcija razvojnih oblika.

Adulticidi su insekticidi registrirani kao biocidni proizvodi koji djeluju na odrasle oblike insekata. Mehanizam djelovanja adulticida može biti:

– repelentan – odbijaju adulte da slijeću i zadržavaju se na ciljanim površinama

– kontaktan – adulti prilikom slijetanja pokupe kristale biocida (prodor kroz kutikulu)

– respiratoran- adulti udišu čestice biocida (prodor kroz stigme – traheje).

Tehnika primjene na larvicide

Prema mehanizmu djelovanja razlikujemo tri vrste larvicida:

  1. a) kemijski larvicidi
  2. b) mikrobiološki larvicidi
  3. c) regulatorima rasta.

Kemijski larvicidi – aktivna tvar je kemijski spoj, inkorporiran u kruti ili je otopljen u tekućem nosaču. Djelovanje im je slično djelovanju akutnih otrova. Primjereniji su za primjenu u zatvorenim tipovima staništa s prisutnim organskim onečišćenjima: septičke jame, poplavljeni podrumi, prljave i zagađene otvorene površine, kao što su otvorene kanalizacije, poplavljeni građevinski iskopi, depresije s povremenom vodom itd.

Mikrobiološki larvicidi – aktivna tvar su spore ili toksini mikroorganizma, primjerice pojedini sojevi Bacillus thuringiensis, koji su pogubni za razvojne oblike komaraca, a da pritom ne ugrožavaju ostale neciljane vrste.

Regulatori rasta (IGR) – aktivna tvar je kemijska supstancija koja na ličinke ne djeluje direktno kao otrov, već indirektno ometajući rast ili preobrazbu ličinki blokirajući tvorbu hitina.

Tehnika primjene adulticida

U adulticidnim tretmanima mogu se koristiti sve tehnike primjene, a način aplikacije adulticida ovisi o terenu na kojem se primjenjuju. Adulticidi se mogu aplicirati:

  • prskanjem
  • orošavanjem
  • zamagljivanjem

Prskanje je primjena kapljica u spektru 100-200 mikrona je tehnika aplikacije adulticida koja u suzbijanju komaraca na našem području i nema veliku primjenu. Prvenstveno se koristi u aplikaciji insekticida dužeg rezidualnog djelovanja za ciljanu obradu površina na kojima komarci odmaraju u zatvorenim objektima. Prskanjem se obrađuju unutarnje površine: zidovi, stropovi, zavjese sl. U suzbijanju komaraca iz roda Anopheles, ova metoda aplikacije ima učinak.

Orošavanje je primjena kapljica u spektru 80-120 mikrona, na našem području koristi se vrlo rijetko, prvenstveno za obradu staništa zatvorenog tipa ili za “rušenje” komaraca u prezimljavanju, ali prvenstveno u zatvorenim objektima.

Zamagljivanje je primjena kapljica u spektru 1-50 mikrona i najčešća je metoda u aplikaciji adulticida. Ovom tehnikom primjene dobiva se insekticidni aerosol velike prodorne moći i dobrog širenja u prostoru bilo da se radi o LV ili ULV postupku. Zamagljivanje (pogrešno zadimljavanje ili dimljenje) je primjereno terenskom radu zbog dobrog pokrivanja velikih površina.

U zamagljivanju, stvaranju insekticidnih aerosola, postoje dva principa rada, tj. načina razbijanja radnih otopina u aerosole:

  • TERMIČKI ili topli postupak
  • DISPERZIJSKI ili hladni postupak

Princip rada u oba slučaja je isti. Ovisno o tipu uređaja, radna otopina je ukapana ili je usisana u brzu i snažnu struju zraka koja radnu otopinu pretvara (razbija) u aerosol – sitne kapljice veličine 1 – 50 mikrona. Ovisno o tome da li je radna otopina ukapana ili usisana u toplu ili hladnu struju zraka i otapalu u radnoj otopini (ulje ili voda), dobit ćemo neprozirni ili prozirni aerosol.

Neprozirni aerosol (pogrešan naziv dim) nastaje razbijanjem uljnih radnih otopina u toploj struji zraka. Izbor je za obradu terena pokrivenog gustim raslinjem i depresijama ili terena uz velike plitke vodene površine

Prozirni aerosolnastaje razbijanjem vodenih ili uljnih radnih otopina u hladnoj struji zraka. Izbor je za obradu terena u naseljima (parkovi) i zelenila u blizini frekventnih prometnica, na kojima se odvijaju razne aktivnosti i u trenucima aplikacije, jer ne ometaju te aktivnosti zbog svoje visoke prozirnosti (npr. gradski promet).

Za suzbijanje, odnosno smanjenje populacije krilatica, koriste se insekticidi brzog kontaktnog i respiratornog djelovanja koje u praksi nazivamo adulticidima. Adulticidni tretmani, smanjuju biološki najaktivniju populaciju, ali nemaju rezidualno djelovanje.

U provođenju adulticidnih tretmana treba biti svjestan činjenice da “ruše” samo trenutačno aktivnu populaciju komaraca, a to je često svega oko 10% ukupne populacije i u regijama s velikim biološkim potencijalom rezultati su kratkotrajni.

Adulticidni tretmani provode se na i oko terena koji su utvrđeni kao žarišta komaraca i mjesta molestiranja, tj. traženja krvnog obroka.

Kako bi se moglo uspješno provesti adulticidni tretman na nekom terenu, treba predhodno provesti slijedeće predradnje:

  1. utvrditi točno područje koje se pokriva
  2. podijeliti područje u zone
  3. izraditi planove kretanja u zonama
  4. utvrditi vrijeme aplikacije aerosola (jutro ili večer)
  5. izračunati potrebnu količinu insekticida (adulticida) za svaku zonu
  6. utvrditi dinamiku pokrivanja zona

Koncentracija, doza, depozit (rezidualno prskanje/zamagljivanje/orošavanje), distribucija insekticida u aplikaciji

Od insekticida koji se koriste za adulticidne tretmane traži se:

– da su učinkoviti u niskim koncentracijama

– da su niskotoksični za neciljane vrste

– da su ekološki prihvatljivi

– da nisu fitotoksični.

Insekticidi – adulticidi na tržište dolaze u raznim formulacijama. Ovisno o topivosti aktivne tvari i formulacije, prije uporabe razrijeđuju se miješanjem, s mineralnim uljem ili vodom, u radne otopine.

– EC emulzioni koncentrat – primjena u obliku radnih otopina razrijeđenih:

– vodom

– mineralnim uljem

– EC – ULV emulzioni koncentrat za direktnu LV i ULV primjenu

– EW vodena mikroemulzija – primjena radnih otopina razrijeđenih vodom

– TK tekući koncentrat – primjena u obliku radnih otopina razrijeđenih:

– vodom

– mineralnim uljem

– TK – ULV tekući koncentrat za direktnu LV i ULV primjenu bez razrijeđenja

– SC koncentrat vodena suspenzija – primjena radnih otopina razrijeđenih vodom.

Planovi kretanja

Planovi kretanja su karte ili planovi interesnih zona s ucrtanim površinama koje se pokrivaju insekticidnim aerosolom i s točno ucrtanim putevima kretanja:

  1. djelatnika s malim prijenosnim uređajima za aplikaciju
  2. vozila s velikim uređajem za aplikaciju

U planiranju i ucrtavanju puteva za kretanje djelatnika s malim prijenosnim uređajima u kartama (planovima) treba točno naznačiti koje se površine pokrivaju:

  1. nisko gusto zelenilo
  2. rubove staništa
  3. propuste ispod mostova
  4. depresije i sl.
  5. utvrditi potrebnu količinu radne otopine

U planiranju i ucrtavanju puteva kretanja vozila s velikim uređajem za aplikaciju treba voditi računa o mogućnosti pokrivanja i u kartama (planovima) treba točno naznačiti:

  1. koja se površina pokriva
  2. puteve kojima se mora kretati vozilo
  3. odrediti vrijeme potrebno za pokrivanje
  4. gdje treba ponavljati radi boljeg pokrivanja
  5. utvrditi potrebnu količinu radne otopine

Vrijeme aplikacije

Vrijeme aktivnosti komaraca karakteristično je i prepoznatljivo za svaki rod, pa su komarci roda:

– Aedes – u svom staništu u sjeni zelenila jednako aktivni cijeli dan

– Anopheles – jača aktivnost započinje im zalazom sunca i traje do iza ponoći

– Culex – najaktivniji su sat prije i sat poslije izlaska ili zalaska sunca.

Osim “špice”aktivnosti za provođenje kvalitetnih adulticidnih tretmana vrlo su važni:

– temperatura zraka

– relativna vlažnost i

– vjetar.

Temperatura zraka – nema smisla primjenjivati insekticidne aerosole ako su temperature zraka ispod 15 0C, jer je tada aktivnost komaraca vrlo mala ili je nema.

Relativna vlažnost – s obzirom da su komarci relativno mali insekti, vrlo su podložni isušenju i od prejakog sunca sakrivaju se u lišću, raznim pukotinama ili na sjenovitim mjestima čekajući da padne snaga sunca i poraste vlažnost zraka. To je i razlog izraženo velike aktivnost iza ljetnih pljuskova jer se u tim trenucima imitiraju uvjeti sutona i svitanja.

Vjetar – komarci su aktivni samo u uvjetima bez vjetra, jer su maleni i sitni i relativno slabi letači. Moraju lebditi u zraku da bi locirali žrtvu i sletjeli na nju po krvni obrok. Po vjetrovitom vremenu nema svrhe provoditi adulticidne tretmane, jer osim izostanka aktivnosti komaraca, vjetar će vrlo brzo premjestiti insekticidni oblak s ciljanog područja.

Svaki adulticidni tretman na otvorenom prostoru kod vjetra jačeg od 4 km/sat smatra se neučinkovitim.