Glodavci (Rodentia) broje oko 2300 vrsta što je gotovo pola od sveukupnog broja vrsta sisavaca. Široko su rasprostranjeni i prisutni u gotovo svim staništima. Suzbijamo ih zbog gospodarskih šteta, zdravstvenog rizika ili narušene prirodne ravnoteže. Jedu i zagađuju našu hranu, onečišćuju nam neposredan okoliš, prenose mikrobe, ugrožavaju druge vrste. Uobičajeno govorimo kako suzbijamo samo štetne glodavce misleći pri tome prvenstveno na miševe i štakore. No niti njih ne suzbijamo na mjestima i u okolnostima kada ne predstavljaju ugrozu. Zajednička osobina svih glodavaca su izraženo povećani sjekutići u obje vilice kojima mogu nanijeti ozbiljne ozljede te glodanjem prouzročiti znatne štete na materijalnim dobrima. Miševi i štakori su posebno prilagodljive vrste i od davnina prate čovjeka, žive u njegovoj blizini te izvlače koristi od ljudskih aktivnosti.
Miševi
Kućni miš (Mus musculus) dužine tijela 5-10 cm, mase do 45g, boja krzna varira no pretežno je sive boje, šiljate njuške, velikih oblih ušiju, dugog repa bez dlake. Žive na otvorenom i u zatvorenom, s dolaskom hladnijeg doba migriraju prema zatvorenom tj. prema objektima. U divljini je ugrožen od mnogih predatora. Rijetki žive samotnjački, pretežno su u zajednicama, monogamnim i poligamnim što ovisi o uvjetima u okolišu. Monogamne su manje i agresivnije prema uljezima – jedan dominantni mužjak s nekoliko ženki koji brani teritorij. Poligamne zajednice su brojčano veće, s više mužjaka i ženki, manje agresivne i hijerarhijski ustrojene. Formiraju se u uvjetima obilja. Aktivni su pretežno noću, dobri su trkači, penjači, skakači, plivači, svejedi su no preferiraju žitarice. Graviditet traje 21 dan, godišnje je moguće do 10 okota s do 14 mladih. U divljini žive prosječno 1 god u zatočeništvu zabilježen slučaj od 5 god.
Mogu prenositi tj. širiti mikroorganizme, endoparazite i egzoparazite (buhe, uši, krpelji, grinje). Jesu prijetnja zdravlju i gospodarstvu no ni izbliza toliko velika prijetnja kao što su štakori.
Štakori
Crni štakor (Rattus rattus) dužine tijela 13-18 cm, mase do 230g, boja krzna varira no pretežno je tamno sive do crne boje, šiljate njuške, velikih ušiju, repa duljeg od tijela. Naseljava široki raspon staništa (vole šumska staništa) u toplijim i obalnim područjima, odlični su penjači, ne vole plivati. Nalazimo ih često na drveću – palme, u objektima na gornjim etažama – tavanima. Svejedi su, preferiraju voće i orašaste plodove, jedu jaja, ptice, biljke. Predatori su i problematični kao invazivna vrsta no također su i plijen drugih predatora. Hraneći se tartufima (gljive) prenose im spore te doprinose njihovom širenju tako da su i korisni. Žive u zajednicama – jedan dominantni mužjak i više ženki koje su agresivnije, zauzimaju manja područja. Kao i većina glodavaca noćne su životinje. Graviditet traje xy, godišnje do 5 okota s do xy mladih. Spolnu zrelost dosegne za 3-5 mjeseci. Vrhunac reprodukcije je u ljeto i jesen. U divljini žive prosječno 1 god u zatočeništvu zabilježeno i 4 god.
Također mogu prenositi tj. širiti mikroorganizme, endoparazite i egzoparazite (buhe, uši, krpelji, grinje). Upravo ovu vrstu i štakorske buhe se povezuje s velikim epidemijama kuge u prošlosti. Danas su manje rasprostranjeni i potisnuti od smeđeg štakora pa su nešto manji problem no što je to smeđi štakor u urbanim sredinama.
Smeđi štakor (Rattus norvegicus) veći je od crnog štakora, agresivniji, otporniji na vremenske ekstreme pa je i rasprostranjeniji u odnosu na crnog štakora. Tijelo je dužine do 28 cm, mase do 350g, ženke su nešto manje, boja krzna varira no pretežno je svijetlo sive boje, tupe njuške, malih ušiju, repa kraćeg od duljine tijela. Nalazimo ih u širokom rasponu staništa. U naseljima unutar objekata nalazimo ih u nižim dijelovima – podrumi, izvan objekata kopaju kompleksne jazbine u tlu, nastanjuju kanalizacijske sustave, također tvore veća staništa u blizini voda (kanali, potoci, rijeke, morska obala,..). Svejed je, predator, jede i ribu, mekušce, rakove, ptice, jaja,… Slabijeg je vida (no opaža u UV spektru kojeg mi ne vidimo), odličnog sluha i njuha, odlično pliva, roni, skače, iako je dobar penjač nije sklon penjanju. Žive i u velikim hijerarhijskim zajednicama. Graviditet traje 21 dan, godišnje je moguće do 5 okota s 14 mladih. Spolnu zrelost dosegne za 5 tjedana što je puno ranije no kod crnog štakora. Teoretski od 1 para štakora kroz jednu godinu može se generirati 15000 jedinki. U divljini prosječno žive 1 god u zatočeništvu i do 3 god.
Zbog boljeg prilagođavanja, otpornosti, veličine, agresije i dr. na prvom mjestu je po zastupljenosti i pojavnosti, također je na prvom mjestu i po zdravstvenim rizicima kao i gospodarskim štetama. S klimatskim promjenama procjena je da će populacija povećati i rasprostrijeti.
Veliki problem je to što više hrane zagadi izlučevinama prilikom hranjenja no što je pojede. Godišnje pojede oko 12 kg hrane, izluči 2 kg izmeta, uništi zagađivanjem do 70%, a pojede do 5%. U smislu prijenosa mikroorganizama, endoparazita, egzoparazita (buhe, uši, krpelji, grinje) na prvom je mjestu među glodavcima. Brojnost naspram drugih glodavaca i život u čovjekovoj blizini u naseljima, život u blizini domaćih životinja na farmama čine ga izloženijim ljudskim i životinjskim patogenima. Dugačka je lista svih patogena što ih može prenijeti. Vjerojatno je da od svih zaraznih bolesti što ih prenose u najvećoj mjeri pridonose prijenosu crijevnih virusnih i bakterijskih infekcija (salmoneloze, šigeloze,…).
Šumski glodavci (miševi i voluharice)
Lako uočljiva obilježja po kojima možemo razlikovati ove sitne glodavce su duže uši, dugi rep, krupne oči kod miševa i kratke uši, kratak rep te sitne oči kod voluharica. Prugasti poljski miš Apodemus agrarius, žutogrli šumski miš Apodemus flavicollis, šumski miš Apodemus sylvaticus i šumska voluharica Microtus glareolus su nam u prvom planu zbog javnozdravstvenog značaja. Staništa ovih vrsta su šume, livade, pašnjaci, poljoprivredne površine, močvare,… no također se približavaju i žive blizu čovjeka (parkovi, no i objekti) u naseljima. Značajni su nam kao rezervoar zaraznih bolesti u prvom redu mišje groznice , leptospiroze i Lajmske borelioze. Mišja groznica se prenosi putem izlučevina glodavaca, udisanjem prašine ili kontaktom, leptospiroza kroz ranice na koži najčešće boravkom u vodi, boreliozu pak prenose krpelji. Ovo ističemo kao upozorenje svima koji odlaze u prirodu osobito u godinama velikog umnažanja glodavaca. Od osobitog javnozdravstvenog značaja je tzv. mišja groznica (hemoragijska virusna groznica s bubrežnim sindromom). Uputno je nositi maske te prati i dezinficirati ruke prije jela i pušenja prilikom boravka u područjima i godinama kada su populacije glodavaca velike. Kod nas najveći rizik prijeti od mišje groznice potom slijedi leptospiroza.